Pobjeda koja je donijela život

Autor: s. Branka Perković

Vazmeni ponedjeljak, 5. travnja 2010.

Tjedan koji je pred nama tjedan je velike pobjede. Kada se činilo da je svemu kraj, da je Isus sve što je imao reći rekao prije tri dana na križu, događa se da Ljubav progovara ovaj put još jasnije.

„Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“ (1 Kor 15, 55)

Isus je pobijedio, a da nije nikoga porazio. To je najčišća pobjeda na svijetu. Pobijedio je zlo i grijeh, pobijedio je smrt, a ne slabe i grješne ljude, nas koji smo odigrali bijednu ulogu u Njegovu razapinjanju.

Pobjeda je to koja je tebi i meni donijela život, koja je tvojoj i mojoj patnji dala smisao i pokazala nam da smrt nema posljednju riječ. U suprotnom bi doista sve ovo bilo uzaludno, suludo, kao što kaza sv. Pavao: „Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi“ (1 Kor 15, 19).

Uskrsnuće je dar čitavome čovječanstvu, bez iznimke. Isus je uskrsnuo za svakog čovjeka koji je ikada živio i koji će još živjeti na ovome svijetu. No, Uskrsi mogu dolaziti i prolaziti, a da se ne dogodi Uskrs u našim srcima. Isus želi uskrsnuti najprije u nama kako bismo postali svjedoci nade i života koji ne prolazi. Tada ćemo biti „svjetlila u svijetu“ (usp. Fil 2, 15), „grad što leži na gori“ (usp. Mt 5, 14).

Ti koji si pobijedio hladnoću i tamu groba,

koji su ustao prije prvih sunčevih zraka,

koji si vratio osmijeh na lice žena i učenika,

pruži ruku i izvedi me iz groba mojih slabosti,

iz tame mojega srca!

Ne daj da ostanem daleko od svjetla koje daješ samo Ti,

niti mi dopusti da radost koju mi Tvoj uskrs dariva ljubomorno čuvam za sebe!

Neka s moga lica odsijeva svjetlo Tvoje, a ne moje slave.

Upravi mi korake putovima svojim kako bi moj život bio svjedočanstvo praznoga groba.